Sprečite trovanje ptica

TROVANJE

Trovanje ptica predstavlja namerno ili nenamerno ubijanje putem otrovanog plena, semena ili mamaca. Do trovanja često dolazi usled neodgovorne upotrebe pesticida, te i drugih dozvoljenih i zabranjenih supstanci koje mogu biti pogubne za život ptica.

 

 

 

 

 

  • Belorepan je impozantna ptica grabljivica koja u Srbiji često strada od trovanja. Od 2008. do danas na području Vojvodine potvrđeno je trovanje gotovo 100 orlova belorepana. Pored živog ulova, belorepan se redovno hrani strvinama i klaničnim ostacima, prevaljuje velike razdaljine i dobro pretražuje prostor. Zbog toga često dolazi u dodir sa otrovnim mamcima.

 

Najčešći izvori trovanja su:

1.

Zatrovani mamci (cela životinja, njeni delovi, iznutrice, koža) tretirani različitim supstancama (furadan, kreozan, lanate) radi trovanja pasa (Canis familiaris), šakala (Canis aureus), vukova (Canis lupus), lisica (Vulpes vulpes), divljih svinja (Sus scrofa);

2.

Seme tretirano zabranjenim supstancama, najčešće karbofuranom, u svrhu trovanja nepoželjnih životinja, kao što su razni insekti, ptice iz porodice vrana, fazani (Phasianus colchicus), golubovi (Columba sp.), divlje svinje, jazavci (Meles meles) itd;

3.

Nepravilno upotrebljeni otrovni mamci za suzbijanje glodara, koji su uglavnom postavljeni van rupa u koje ulaze glodari.

Od 2000. godine do danas širom Srbije pouzdano je registrovano više od 200 slučajeva trovanja ptica, tokom kojih je stradalo više od 2000 jedinki. Nastradale ptice uglavnom su kolateralna šteta otrova namenjenih drugim vrstama koje pojedini ljudi smatraju štetočinama. Trovanje može biti direktno, kada ptica pojede zatrovan mamac ili seme, ili indirektno, kada pojede životinju koja je uginula od trovanja.

Velike (orlovi i lešinari) i ptice grabljivice srednje veličine (mišari, eje, lunje)…

…rado se hrane uginulim životinjama i klaničnim ostacima. Iako zatrovani mamci i leševi uglavnom nisu namenjeni njima, ove retke i ugrožene ptice često stradaju usled trovanja, jer među prvima pronalaze i posećuju zatrovano meso. Posebno je kritično razdoblje od novembra do marta kada su usevi na poljima skinuti i vegetacija suva, te ptice grabljivice lakše uočavaju životinjske ostatke. Među ovim vrstama, u poslednjih 20 godina najčešće su pronalaženi otrovani mišari (Buteo buteo), belorepani (Haliaeetus albicilla), eje močvarice (Circus aeruginosus) i beloglavi supovi (Gyps fulvus).

  • Mišar
  • Otrovani Belorepan
  • Eja Močvarica

    Zatrovani mamci, kao na fotografiji gore, uglavnom su komadi mesa koji su premazani otrovima jarkih boja, poput furadana koji je roze-ljubičast, kreozana koji je žut i lanatea koji je uglavnom plave boje.

    Na vašaru u Senti u maju 2018. zaplenjeno je 15 litara Furadana, koji je iznet u ilegalnu prodaju (fotografija iznad). Ova količina otrova dovoljna je da ubije 15.000 odraslih ljudi.

    Strah i ekonomske štete koje trpe domaćinstva, povod su sukoba čoveka sa divljim grabljivcima poput vuka, lisice i šakala, ili nevlasničkim domaćim životinjama, kao što su psi. Ovakvi sukobi uglavnom za ishod imaju nezakonito korišćenje otrova, kada stradaju ciljani organizmi, ali i mnogo veći broj slučajnih žrtava. Dodatni problem predstavljaju stotine divljih deponija i mrciništa na kojima svake godine bude nezakonito izneto oko 250.000 tona klaničnog otpada i mrtvih životinja, koje postaju neiscrpan izvor hrane. Na ovaj način održavaju se i povećavaju populacije životinja koje mogu da naprave štete ljudima, a time se povećava netrpeljivost ljudi prema njima.

    Nezakonito posedovanje i korišćenje otrova izuzetno je teško kontrolisati i sprečavati, što ohrabruje brojne prestupnike. Otrovi se često nazivaju nečujnim i nevidljivim ubicama, budući da izuzetno male količine mogu da izazovu velike pomore. Iako neki od njih zakonom zabranjeni, u današnje vreme lako ih je kupiti putem interneta, ili čak na vašarima.

    Veliki sokolovi poput stepskog (Falco cherrug) i sivog (Falco peregrinus), kao i jastreb (Accipiter gentilis) i kobac (Accipiter nisus) hitri su i uporni lovci na ptice srednje veličine. Svoj plen najčešće hvataju u letu, obrušavajući se i progoneći ga.

    Stepski i sivi soko, jastreb i kobac love plen koji im je u prirodi najdostupniji. U naseljima i njihovoj neposrednoj blizini to su često divlji i gajeni golubovi. Ljudi od davnina gaje različite rase golubova, od kojih su najatraktivniji golubovi prevrtači, letači, visokoletači i pismonoše. Ove ptice usled selekcionisanja na svega nekoliko osobina poput dugog i kružnog leta, pritom često parene u srodstvu, nemaju adekvatan odgovor na napad ptica grabljivica. Njihov neprirodan let (izvođenje akrobacija u vazduhu, uporno i dugo kruženje i letenje do iznemoglosti) privlači pažnju ptica grabljivica, čija uloga u prirodi jeste odstranjivanje jedinki čudnog ponašanja.


    Gajeni golubovi imaju veliku emotivnu i ekonomsku vrednost za svoje vlasnike, pa golubari neretko posežu za ubijanjem i trovanjem grabljivica. Najpodmukliji i najopasniji čin jeste puštanje sopstvenog goluba koji je prethodno premazan otrovima poput Furadana, u nadi da će ga uhvatiti ptica grabljivica i otrovati se. Ovakav golub, koga golubari zovu „kamikaza”, nema strah od ljudi i može da sleti u nečije dvorište, školu, obdanište ili drugu javnu površinu, gde predstavlja direktnu opasnost za ljude i druge životinje. Ovaj vid trovanja proteklih decenija prepolovio je gnezdilišnu populaciju sivih sokolova u Srbiji, a doveo je i do iščezavanja stepskih sokolova iz pojedinih delova Vojvodine.

    Mladi sivi soko u junu 2017. u centru Novog Sada ulovio je goluba premazanog otrovom. Plen je jeo u letu, a posle nekoliko zalogaja pao je mrtav. U zgrčenim kandžama ostala su pera goluba od kojih su neka bila ofarbana u roze boju. Laboratorijska analiza potvrdila je uzročnika trovanja – Furadan.

    Noćne i dnevne grabljivice kakve su utina (Asio otus), kukuvija (Tyto alba), šumska sova (Strix aluco), kukumavka (Athene noctua), vetruška (Falco tinnunculus), siva vetruška (Falco vespertinus) i druge vrste, često stradaju usled sekundarnog trovanja.

    Pacove (Rattus sp.), miševe (Mus sp.), voluharice (Microtus sp.) i druge glodare ljudi ciljano truju u naseljima, industrijskim objektima i na oranicama. Za ove aktivnosti uglavnom se koriste rodenticidi na bazi antikoagulanasa. Aktivne materije u ovim preparatima (bromadiolon i brodifakum) zaustavljaju faktore zgrušavanja krvi i dovode do krvarenja i uginuća, koje nastaje 3 do 10 dana nakon unošenja pomenutih otrova. Zbog odloženog dejstva preparata glodari nastavljaju sa aktivnostima, vremenom postaju fizički slabiji i sporiji, i kao takvi postaju lak plen grabljivcima. Kada ptica pojede ovako zatrovanog glodara, u sebe unosi opasne materije koje mogu dovesti do anemije, apatije, gubitka apetita, unutrašnjih i spoljašnjih krvarenja i uginuća.

    Ptice koje na ovaj način stradaju, gotovo isključivo hrane se glodarima, a smanjenje njihovih populacija u prirodi usložnjava problem kontrole brojnosti glodara i iziskuje povećano korišćenje rodenticida. Zbog toga se ljudi, životinje i životna sredina u celini izlažu opasnosti, troše sve veća sredstva za kupovinu i primenu otrova i remeti se osetljiva prirodna ravnoteža.

    U proteklih 20 godina zabeleženo je više slučajeva uginjavanja ptica gde su okolnosti ukazivale na trovanje rodenticidima, no nisu izvršena potrebna laboratorijska ispitivanja koja bi ovo dokazala.

    Zatrovano seme (dorađeno seme zaštićeno od insekata) koje je nepropisno posejano (ostavljeno na površini) ili postavljeno kao zatrovan mamac za glodare na oranicama ili drugim površinama, opasno je za ptice. Na ovaj način, u proteklih 20 godina širom Srbije stradale su stotine jedinki ptica. Uglavnom su to bili slučajevi Istrage slučajeva trovanja životinja izuzetno su zahtevne. U Srbiji ne postoje specijalizovane jedinice koje su namenski obučene i opremljene za istrage i sprečavanje trovanja. Dodatni problem je mogućnost da otrovane životinje postanu novi izvor trovanja drugih životinja koje se njihovim leševima hrane. Od suštinske je važnosti da se istraga i uklanjanje mamaca i leševa sprovede bez odlaganja i u saradnji svih nadležnih institunenamernog trovanja, a beleženi su u vreme setve: u rano proleće i kasnu jesen.

    Iako je kod nas u proleće 2014. Furadan zabranjen za promet, posedovanje i korišćenje, poljoprivrednici ga i dalje koriste za ilegalnu doradu semena ili trovanje neželjenih organizama.

    Kod Sanada (Čoka), aprila 2014. od trovanja stradalo je 19 ždralova. Istraga je pokazala da su ždralovi uginuli nakon hranjenja semenom koje je tretirano Furadanom. Među stradalim pticama bilo je i nekoliko jedinki prstenovanih u Finskoj.

    Ptice koje se hrane zrnevljem, na našim oranicama često postaju žrtve zatrovanog semenja. Među njima najbrojniji su divlji (Columba livia) i golubovi grivnaši (Columba palumbus), gugutke (Streptopelia decaocto), galebovi (Larus sp.), gluvare (Anas plathyrhynchos), ždralovi (Grus grus), gačci (Corvus frugilegus) i druge vrste.

    Istrage slučajeva trovanja životinja izuzetno su zahtevne. U Srbiji ne postoje specijalizovane jedinice koje su namenski obučene i opremljene za istrage i sprečavanje trovanja. Dodatni problem je mogućnost da otrovane životinje postanu novi izvor trovanja drugih životinja koje se njihovim leševima hrane. Od suštinske je važnosti da se istraga i uklanjanje mamaca i leševa sprovede bez odlaganja i u saradnji svih nadležnih institucija (inspekcije, zavodi za zaštitu prirode, policija, tužilaštvo).

    Uloga našeg Društva je da slučajeve trovanja otkrije, prijavi i institucijama pomogne u istrazi. Velike napore činimo i da kroz razgovore, predavanja i nastupe u medijima alarmiramo i obrazujemo javnost o ovom gorućem problemu.

    • Otrovani šakal i mišar
    • Leševi spakovani za analizu
      pas tragač

      Od 2017. istrage trovanja u Srbiji sprovode se uz pomoć jedinice sa obučenim psima koju vodi partnersko udruženje iz Mađarske – MME Birdlife Hungary.

      Dva psa naučena da pronađu leševe, zatrovane mamce i otrove izuzetno efikasno pretražuju teren i smanjuju mogućnost da na nekom području dođe do novog trovanja životinja.

      Osim pomenutog, njihova uloga je i da odvrate počinioce od novih pokušaja trovanja.

      KADA POSUMNJATE NA TROVANJE ŽIVOTINJA, UČINITE SLEDEĆE:

      • potražite znakove mogućeg trovanja: više leševa na malom prostoru, neprirodan položaj tela ptica, zemlja na kljunu, zgrčene i zaprljane kandže;

         

      • ne pomerajte leševe, mamce niti druge predmete koji bi mogli biti važni za istragu;

      • snimite ceo prostor i sve detalje iz više uglova, ukoliko ste u mogućnosti;

         

      • pokrijte najlonom ili nečim drugim uginule životinje i mamce, tako da druge životinje ne dođu u kontakt sa njima;

         

      • pretražite širu okolinu zarad otkrivanja novih mogućih stradalih životinja ili izvora trovanja;  

         

      • pozovite policiju, inspekciju za zaštitu životne sredine i/ili nadležni zavod za zaštitu prirode;

         

      • navedene institucije bi dalje trebalo da o slučaju obaveste područno nadležnog javnog tužioca, jer je u pitanju krivično delo;

         

      • policija i inspekcija dužni su da od osobe koja je prijavila slučaj uzmu izjavu i da joj, kao stranci u postupku, uruče potpisanu i pečatiranu kopiju izjave;

         

      • ako posedujete saznanja da se zabranjeni otrovi poput Furadana i Kreozana prodaju i koriste, molimo Vas da nam to bez odlaganja javite.


      Sva prava zadržava Poslednji let. 2021